Make your own free website on Tripod.com

 

 

    Jasno je da i u onako teškim ekonomskim prilikama u RH mnogi, a posebice mladi ljudi teško pronalaze posao i nailaze na mnoge prepreke. Iznimka nisu ni mladi učitelji.

     Međutim, jedno je problem nalaženja posla jer na tržištu postoji višak stručnjaka određene struke ili trenutno ne postoji potreba za određenom strukom, a drugo su prepreke u traženju posla kada postoje i potreba i stručnjak pri čemu se isti ne zapošljava jer odgovorne strukture sumnjaju ili jednostavno ne znaju na što se odnosi stručni naziv kandidata na njegovoj diplomi !?! Najgore je to što ni sam kandidat ne zna vrijedi li njegova diploma ili ne i tko je taj tko će mu reći koja su njegova prava i za što je ustvari poslovno kompetentan i adekvatan kandidat !?! Upravo to je slučaj s mladim učiteljima.

     Dok je borba oko prvog dijela našeg stručnog naziva bar djelomično riješena u smislu da smo postali kompetentni kandidati za radna mjesta učitelja razredne nastave, postavlja se pitanje što je s drugim dijelom našeg stručnog naziva? Ono "pojačala za određeni nastavni predmet" ? Objasnili smo problematiku takvog naziva i naše nezadovoljstvo njime u jednom od naših poglavlja, međutim kako to i uvijek biva problem nije tako jednostavan...

     Ne samo da još uvijek ni mi ni odgovorni posrednici u našem zapošljavanju (županijski Ured za školstvo i društvene djelatnosti, Zavod za zapošljavanje, ravnatelji i prosvjetne inspekcije) ne znaju što stoji iza tog naziva niti jesmo li mi kompetentni i zakonski priznati kandidati za rad u predmetnoj nastavi osnovnog školstva već su i odgovorne strukture napravile veliku omašku u izdavanju potvrda i diploma koja je još više zakomplicirala cijelu situaciju. Hm... kako to gorko zvuči a tako je svakodnevno u Lijepoj našoj...

     Naime u trenutku najvećih rasprava o priznavanju drugog predmeta, za kojeg su se svi studenti morali odlučiti a da nisu znali hoće li im taj izbor išta vrijediti, tijekom ljeta 2001. godine ministar prosvjete i športa dr. sc. Vladimir Strugar na temelju tada važećeg Zakona o visokim učilištima (prema kojem sadržaj i oblik diplome propisuje ministar prosvjete) donosi već ranije spomenuti Pravilnik o dopuni Sistematizacije poslova u osnovnom i srednjem školstvu prema kojem (važno je obratiti pozornost na formu) "dipl. uč. razredne nastave s pojačanim predmetom *** može izvoditi nastavu odgovarajućeg predmeta u osnovnoj školi".

     U skladu s tim Pravilnikom iste su godine Visoke učiteljske škole i Učiteljska akademija u Zagrebu izdale POTVRDNICE (koje, prisjetimo se, vrijede do izdavanja diplome) slijedećeg sadržaja:

- stručni naziv "dipl. uč. razredne nastave s pojačanim programom iz nastavnog predmeta ***" za one studente koji su u tom trenutku diplomirali samo razrednu nastavu, a obzirom da su se našli na trećoj godini studija kada je uvedeno dvopredmetno studiranje morali su ne samo odabrati drugi predmet već ga i odslušati u trajanju od četiri godine što je značilo još dodatne dvije godine studija

- stručni naziv "dipl. uč. s pojačanim predmetom ***" za one studente koji su ne samo diplomirali razrednu nastavu već su odslušali i položili i sve kolegije (nastavne predmete) iz odabranog drugog predmeta, znači u potpunosti završili dvopredmetni učiteljski studij

    I tu počinje lutkarska predstava u kojoj se ne zna tko je režiser a tko su lutke, bolje rečeno marionete. Što se dogodilo u međuvremenu tj. u narednih godinu dana vjerojatno nitko sa sigurnošću ne može reći, međutim situacija koja je dočekala studente već sljedeće 2002. godine je sljedeća: završivši i potreban dopunski studij iz drugog predmeta (kao i ranija generacija) te očekujući potvrdnice istog sadržaja dočekala ih je nevjerojatna situacija i, umjesto da su postali "dipl. uč. s pojačanim predmetom ***" i stekli pravo izvođenja istog u osnovnoj školi, dobili su ponovo potvrdnice (na kojima, doduše, u uvodu piše da su završili i dopunski studij iz drugog predmeta, no tko danas čita ono što je napisano sitnim slovima?!?) sa ISTIM stručnim nazivom "dipl. uč. s pojačanim programom iz nastavnog predmeta ***" ? ? ?

     I nama koji smo učitelji pomalo je teško pratiti razvoj te situacije i snaći se u tim silnim nazivima i sadržajima potvrdnica (u kojima, ponavljamo, stoji ta fina razlika u statusu no u oči upada masno otisnuti stručni naziv...), a kamo li običnom smrtniku koji nije dovoljno upućen u problematiku.

     Doduše u cijeloj panici koja ja nastala (zamislite da i nakon šeste godine studija, dok čekate diplomu, dobijete potvrdnicu s istim stručnim nazivom kao i nakon četvrte godine studija !?!) nitko nas nije obavijestio da su u međuvremenu

- studenti s potvrdnicama koje su nosile stručni naziv "dipl. uč. razredne nastave s pojačanim programom ***" dobili diplome na kojima je pisalo samo "dipl. uč. razredne nastave" a

- studenti s potvrdnicama koje su nosile stručni naziv "dipl. uč. pojačanog predmeta ***" isto tako dobili diplome na kojima je pisalo "dipl. uč. razredne nastave s pojačanim programom ***"

     Da pojasnimo običnim smrtnicima summa summarum cijele situacije (za što je nama trebalo oko godinu dana da shvatimo) je otprilike ta da postoje dipl. uč. razredne nastave i dipl. uč. razredne nastave s pojačanim programom *** (a ti bi trebali, prema zakonu, moći ostvariti pravo rada u predmetnoj nastavi). No, kako mnogim generacijama još uvijek nisu izdane diplome (na kojima se pojavljuju samo ta dva stručna naziva) u optoku su te ranije navedene blago rečeno "vrlo egzotične" potvrdnice s razno raznim stručnim nazivima. Najgore od svega je što odgovorne strukture za zapošljavanje učitelja ni same ne znaju što je ispravno i treba li se držati onoga što piše u ministrovom Pravilniku ili onoga što im govore predstavnici Visokih učiteljskih škola koji tvrde da je zakonska forma ona s pojačalima programa. Ma, obje su forme s pojačalima no, kako kažu odgovorni, pravilne su one na kojima stoji da su mladi učitelji pojačala programa a ne pojačala predmeta. Dobro, može li nas bilo tko pratiti u ovoj raspravi???

     A zamislite kako je žalosna situacija za mladog učitelja koji u takvim okolnostima traži posao pri čemu su ravnatelji, što je najgore od svega, u tijeku tih promjena dobili obavijest da oni s pojačanim programom nisu adekvatni već oni s pojačanim predmetom a takvih zapravo nema, jer su i ti u međuvremenu dobili diplome s pojačanim programom (pa im ipso facto ranije potvrdnice ne vrijede).

     Nakon svega izloženog mislimo da i nije tako teško dobiti sliku o preprekama pri traženju posla. Zakonski smo priznati, ali u zakonu stoji forma koju nitko od učitelja nema na diplomi. Nažalost neki od nas su na vlastitoj koži osjetili ta prepucavanja oko valjane i ispravne forme stručnog naziva, pa je jedna mlada učiteljica najprije dobila otkaz na temelju uvida prosvjetne inspektorice (jer joj je na potvrdnici pisao pojačani predmet, a na diplomi pojačani program) da bi ju ipak, nakon njezine tužbe, vratili na posao uz iskaz da nisu u danom trenutku obaviješteni o zakonski ispravnoj formi.

     I tako, uz ionako teško pronalaženje posla zbog suficitarnosti učitelja razredne nastave, mladi su učitelji suočeni i sa zidom koji pred njih postavljaju sve odgovorne strukture, svaka interpretirajući zakon na svoj način. Rijetki su sretnici koji naiđu na informiranog ravnatelja, pa postoji i mogućnost da se ipak zaposle u predmetnoj nastavi.

     Nužno se nameće pitanje (uz ono do kada ćemo biti pojačala, bilo predmeta bilo programa)

- zašto već ranije navedene odgovorne strukture nisu na vrijeme i pravilno upućene u prava diplomiranih učitelja (koja su im zakonom osigurana)

- zašo svatko može i dozvoljava si interpretirati zakon na svoj način

- zašto u Pravilniku stoji jedna formulacija, a Visoke su učiteljske škole izdale diplome s drugom formulacijom i sva odgovorna sveučilišna javnost tvrdi da je to drugo ispravno (a da pri tom nisu obaviješteni niti ravnatelji niti prosvjetna inspekcija niti Zavod za zapošljavanje) i, na kraju,

- zašto se odgovorne strukture konačno ne dogovore i ne usuglase i, što je najvažnije, ne izjasne ?

 

    Na kraju bismo samo dodali da, lebdeći negdje između redova zakonskih propisa i dobre volje onih koji moraju reći DA za naše zaposlenje, vjerujte nismo završili "plesnu školu" niti "teca fakultet" već smo s velikim entuzijazmom i ljubavlju neki četiri (a neki silom prilike šest) godina studirali ono što smo htjeli i odabrali, šireći svoj spektar znanja i sposobnosti - odgovorno se pripremajući za, složit ćete se, uistinu najplemenitije zanimanje: ZANIMANJE UČITELJA.